petak, 29. travnja 2011.

1. Maj, 9:45h ispred Radio Rijeke - prosvjed, pa druženje!

1. Maj – dan radničke borbe?
350 000 nezaposlenih, 75 000 bez plaće

Prvi Maj nije izmislila ni Partija iz prošlog sistema niti SDP koji taj dan svake godine koristi za vlastitu promociju po cijeloj Hrvatskoj. SDP koji je uz HDZ najodgovorniji za katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze radnici, nezaposleni, umirovljenici, školarci i studenti u Hrvatskoj .

Za 1. Maj 1886. 200 000 radnika marširalo je ulicama Chicaga zahtijevajući osmosatno radno vrijeme, 8 sati za kulturu i 8 sati za odmor. U Rijeci su za 1. Maj 1890. marširali radnici tvornice Torpeda, tvornice duhana, radnici Parabrodskog društva 'Adria' i zidari. Danas se za 1. Maj gušimo u kreditima, neisplatama plaća, nezaposlenosti, u krizi koju su izazvali bankari, tajkuni i političari - koji za istu tu krizu najmanje plaćaju, preko naših leđa - sve to bez ikakvih problema, jer im ne pružamo nikakav otpor.

http://propertyistheft.files.wordpress.com/2010/06/cnt_march.jpg?w=600&h=450


Događaju se kresanja socijalnih prava sa svih strana, a i onda političari imaju hrabrosti istupati kao „radničke stranke“, „predstavnici ugroženih“. Zato mi nemamo svoje stranke i predstavnike, sami se štitimo i sami se organiziramo, sami sebe predstavljamo i jedni drugima pomažemo, druge alternative nema, jer će nas sve stranke izmanipulirati, svi predstavnici izdati – stoga se oslanjamo na vlastite snage, ravnopravno djelujući sa svojim susjedima, kolegama s radnog mjesta, a to predlažemo i vama – organizirajte se!


Sretan vam 1. Maj, dan međunarodne radničke borbe!

Mreža uzajamne pomoći Rijeka

nedjelja, 24. travnja 2011.

Ovo je tek početak

Protuvladini prosvjedi iz ožujka 2011. godine dugo će ostati u sječanju većine građana Hrvatske. Malo tko može ostati ravnodušan kada govori o njima. Po prvi put, nakon čuvenog prosvjeda za „Stojedinicu“, ljudi su zauzeli ulice. Da, činjenica je da je stvar više-manje gotova, no iz svake borbe je potrebno nešto naučiti. Ovaj članak je kratka analiza ovih prosvjeda, kao i organizacijskih struktura proizašlih iz njega, te uloge Mreže anarhosindikalista (MASA) u svemu ovome. 



AKUMULACIJA NEZADOVOLJSTVA
Razlozi ovih prosvjeda su mnogobrojni. Jedan od razloga su sigurno posljedice krize kapitalizma koje radnici svakodnevno mogu osjetiti na svojoj koži. Sve veća nezaposlenost (oko 330 000 radnika u Hrvatskoj je bez posla!) urodila je povećanjem samovolje poslodavaca koji sve više plasiraju ugovore na određeno (oko 80% novih ugovora su ugovori na određeno), te se time povećava nesigurnost radnika, a poslodavac dobiva poslušne radnike koji će pristati raditi neplaćene prekovremene, subote, nedjelje, praznike itd. Isto tako, sve više radnih mjesta se zatvara, industrija samo čeka smrtnu presudu, pa da potpuno iščezne. Kakva nam se to perspektiva nudi?

Jedan od razloga su sigurno i sve češće korupcionaške afere, počevši od nekadašnjeg premijera Ive Sanadera, te njegovog vjernog suradnika Damira Polančeca
, pa nadalje. Razmjeri njihove pljačke koji su isplivali na danje svjetlo zaprepastili su mnoge, ali su isto tako i potaknuli sve veću skepsu prema vladajućoj eliti, koja poput Poncija Pilata pokušava oprati ruke bacivši svoje dojučerašnje vođe „bijesnoj rulji“. 

Ulazak u Europsku uniju je isto jedna od stvari koja muči građane Hrvatske. Netransparentnost oko samog sadržaja pregovora, konsenzus svih elita, kako vladajućih tako i oporbenih, oko pitanja ulaska, te povremeni šizofreni ispadi marginalne desnice koja baštini „barjak '91.“, izazivaju stanje zbunjenosti, nesigurnosti i straha za sutradašnjicu. Pogotovo kada je sve izvjesnije da će Vlada pokleknuti direktivama EU i „rastjerati“ brodogradilišta, ostatke ostataka industrije u Hrvatskoj o kojima ovise cijeli gradovi.
Došlo je do akumulacije nezadovoljstva i straha za osnovnu egzistenciju. Mitovi o „medu i mlijeku“ kapitalizma i liberalne demokracije padaju jedan po jedan.
Ovi prosvjedi predstavljaju samo nastavak tog vala nezadovoljstva, započetog studentskim blokadama, prosvjedima seljaka, brojnim štrajkovima i pokušajima radnika da spase poduzeća u stečaju – svoja radna mjesta. 



KAPITULACIJA PREDSTAVNIŠTVA

„Parlamentarizam je tipični oblik borbe posredstvom vođa, pri čemu same mase imaju podređenu ulogu. Praksa parlamentarizma sastoji se u tome da predstavnici, pojedinci, u suštini vode borbu, zato on kod masa nužno stvara iluzije da drugi mogu voditi borbu za njih“, pisao je 1920. nizozemski marksist Anton Pannekoek. Ovaj se komentar ne tiče isključivo parlamentarne demokracije, kao pukog nadmetanja stranaka u Saboru, već se tiče općenito jednog odnosa na svim razinama društva unutar liberalne „demokracije“. Uvijek se traže predstavnici, vođe, lideri, poglavnici, komandanti, odnosno elite koje bi nas trebale nekud voditi, koje bismo trebali slijediti, koje bi trebale artikulirati naše zahtjeve itd. Mase trebaju slijediti, slušati i ubaciti svake četvrte godine papirić u kutijicu. 

Mnoga dežurna laprdala i politički analitičari poput Dražena Lalića, tvrdili su kako će ovi prosvjedi propasti jer nemaju jasno vodstvo, ciljeve, te jer se ljudi unedogled šeću umjesto da prosvjedi budu statični, te popraćeni govorima politički bitnih faktora - vođa. Ovakve izjave mogu doći samo od autističnih društvenih „znanstvenika“, koji očito nisu svjesni trenutne političke situacije jer upravo je cilj ovih prosvjeda bio izbjeći ovaj scenarij. Ovi prosvjedi, predstavljaju prirodni razvitak skepse i otpora spram predstavnika, koji svoje korijene ima u studentskom pokretu.

Brojni su političari i samozvani vođe pokušali zasjesti na čelo ovih prosvjeda, posebice u Zagrebu, no to je izazvalo samo osipanje ljudi na prosvjedima. Na njihove govorancije i samo-promotivne ispade je malo tko obraćao pozornost ili dolazio. U Rijeci je učinjen jedan veliki korak naprijed, jer su se ljudi organizirali oko Slobodarskog bloka i tražili zabranu stranačkih simbola, te su time onemogućili samopromociju partijskih kadrova.
Često pitanje na prosvjedima bilo je: gdje su sindikati? Sindikalni birokrati su od početka prosvjeda svojim tezama o tome kako se ništa ne rješava na ulici stali na stranu Vlade. Naravno, pri tome nisu samo po stoti put zaboravili historijsko naslijeđe sindikalne, odnosno klasne borbe, već su se potvrdili činjenicu da je potrebna nova vrsta sindikalizma – revolucionarni sindikalizam, odnosno sindikalizam koji se neće oslanjati na pregovaračku (ne)moć svojih predstavnika nego na snagu svoje baze i mogućnost kolektivne direktne akcije u svrhu obrane, a onda i širenja radničkih prava.
Nelegitimnost predstavničke demokracije prestaje biti samo privatna ideja pojedinca, takvo je razmišljanje postalo javno moguće, pa ideje direktne demokracije i direktne akcije postaju sve aktualnije.

U OBRANU DEMOKRACIJE

Prosvjedi su zastrašili vladajuće elite, posebice nakon 2. ožujka kada su prosvjedi u Zagrebu poprimili prepoznatljivi oblik, te se sve više ljudi krenulo pridruživati prosvjednoj povorci. Također, nakon 2. ožujka prosvjedi su se sve više počeli širiti kroz državu. U Zagrebu su spaljene zastave HDZ-a, SDP-a i Europske unije, politički vrlo važan trenutak koji je došao kao šamar parlamentarnoj demokraciji. Narod je jasno pokazao što misli o parlamentarnom cirkusu, te je jasno prokazao da su svi isti. 

Političke elite su privremeno zakopale ratne sjekire kako bi obranile parlamentarnu demokraciju. Možemo primijetiti da čim su prosvjedi uhvatili uzlaznu putanju, te su u Zagrebu obuhvatili 10 000 ljudi, predsjednik Josipović se uključio zahtijevajući da se odredi datum privremenih izbora. Strah od mogućnosti urušavanja parlamentarnog poretka je sve veći.

Kroz ove prosvjede smo mogli primijetiti i kako vladajuće elite, potpomognute sindikalnim beskičmenjacima, jednostavno ignoriraju prosvjednike, ili pak, služeći se medijima i svim drugim sredstvima koja im se nalaze na raspolaganju, pokušavaju banalizirati prosvjede i prosvjednike. Umanjuju brojeve, planski eksponiraju neke endemične luđake i predstavljaju ih „vođama“, optužuju oporbu, pozivaju se na svetost ulaska u Europsku uniju ili pak prikazuju prosvjednike kao vulgarnu primitivnu balkansku rulju koja napada premijerku samo zato jer je ona krhka ženica. Sasvim je jasno da se oni žestoko bore da onemoguće da se bilo kakav socijalni zahtjev masa ili smislena kritika poretka prenese dalje. Zbog sve svode na najprimitivniju politiku „SDP-HDZ“, jer ona otupljuje i umara. 

ULOGA DESNICE

Nemoguće je govoriti o ovim prosvjedima, a ne osvrnuti se i na ulogu desnice i samoprozvanih vođa u svemu ovome. Činjenica je da je njihova uloga poprilično napuhana u medijima, pa čak i na našoj internetskoj stranici.
Desnica je u obliku kojekakvih marginalnih stranaka i inicijativa najaktivnija bila u Zagrebu gdje su se konstantno pokušavali nametnuti kao vođe prosvjeda. Njihov mali broj je uspješno skriven brojnim zastavama, što hrvatskim, što političkim, te velikim plamtećim križevima. U trenutcima kada bi prosvjedi bili slabije posjećeni, oni bi uspijevali preuzeti vodstvo. Sama njihova pojava, kao i znakovlje i retorika zasigurno su odbili veliki broj građana od prosvjeda. Oni su si svojim desno-šizofrenim diskursom, no važno je istaknuti kako nisu pretjerano utjecali na razvoj prosvjeda. „Karizma“ samoprozvanih vođa nije bila razlog rasta prosvjeda, već akumulirano nezadovoljstvo unutar svakog pojedinca.
Sve većem broju ljudi jasno je kako desnica ne može donijeti nikakvu alternativu hrvatskom društvu, te kako će nas stalno vraćati u nacionalizam 90-ih od kojeg svi želimo pobjeći, no pitanje alternative ostaje otvoreno. 

NUŽNOST RADIKALIZACIJE

Bez daljnje radikalizacije i prenošenja borbe na radna mjesta, u zajednice itd. ovi prosvjedi su bili osuđeni na propast. Vladajuće elite su ponovile dobri stari recept – tvrdoglavo ignoriranje i čekanje. One su jednostavno čekale da ljudi izgube elan, da se izmore od konstantnog marširanja, da više ne znaju koji je dan prosvjed (ovome je u Zagrebu doprinio i sindikat Preporod, koji je odlučio mobilizirati svoje članove u prošli petak), da ih zdrobe svakodnevne obveze, da ljude odbiju kojekakve spodobe koje su isplazile iz nekih mutnih voda i slično. Nepostojanje organizirane slobodarske ljevice je također omogućilo ovo stanje.
Bez radikalizacije prosvjeda nemoguće je očekivati porast ljudi na ulicama, te je nemoguće očekivati promjenu. Promjena se može ostvariti samo ako se nametne vladajućima. Oni tu promjenu ne žele i jedino do čega im je stalo je da čim prije maknu ljude s ulica i vrate se svojim parazitskim svakodnevnicama. 



ALZA LA BANDERA REVOLUCIONARIA...
MASA se priključila ovim prosvjedima, iako smo od prvog dana naglasili kako ne želimo izbore jer oni ništa neće promijeniti, tj. tko god da dođe na vlast nastavit će provoditi istu politiku koja će radničku klasu samo baciti na koljena. Svi znamo da je, kada je riječ o ekonomskoj politici, između SDP-a i HDZ-a razlika u par „slova i zareza“.
U letku MASA-e Zagreb od 2. ožujka stajalo je kako:
„MASA pozdravlja bunt naroda, ali smatramo kako ne treba stati na pukoj želji za smjenom Vlade. Trenutni društveni nemiri mogu poslužiti kao dobro sjeme za umrežavanje radnika, studenata, seljaka i svih drugih obespravljenih u borbi. Ta borba treba biti zasnovana na direktnodemokratskim principima koje je iznjedrila studentska borba diljem Europe i svijeta. Potrebno je borbu usmjeriti na radna mjesta, jer tek onda možemo govoriti o mogućnosti promjene postojećeg sustava.“

MASA Zagreb je od 2. ožujka sudjelovala na svim prosvjedima u Zagrebu, izuzev zadnja dva. Prisustvovali smo sa svojim transparentima na kojima je pisalo „Želimo raditi i svojim radom upravljati“, te „Stranke su problem, a ne rješenje“. Svojim transparentima smo na sažeto pokušali prenijeti naše glavne poruke ljudima na ovim prosvjedima, a to je usmjeravanje ka radikalizaciji, odnosno zauzimanju radnih mjesta i sredstava za proizvodnju, te jasno isticanje anti-parlamentarizma. 

Jedna od najvažnijih naših misli, koju smo iskazivali u člancima na našoj internetskoj stranici, ali i u letcima koje smo dijelili na prosvjedima, jest potreba za revolucionarnom masovnom radničkom organizacijom koja će biti u stanju oduprijeti se pokušajima poslodavaca (kapitala) i političara (države) da ograničavaju radnička prava, ali isto tako i izboriti nove pobjede, kao i društvo sutradašnjice – slobodarski komunizam. Upravo je stvaranje ovakve organizacije, odnosno revolucionarnog sindikata, cilj MASA-e.

Potrebno je istaknuti i iskustvo drugova iz Rijeke koji su djelovali unutar novoformiranog Slobodarskog bloka, koji je sudjelovao u stvaranju Koordinacije prosvjeda Rijeka. Slobodarski karakter riječkih prosvjeda je neupitan, kao i rezultati, jer sasvim je jasno vidljivo kako su u Rijeci stranački oportunisti marginalizirani jednako kao i desnica, te je jasno artikuliran socijalni karakter ovih prosvjeda. Isto tako, pohvalna je i činjenica da Riječani nisu odustali, čak ni nakon što su prosvjedi diljem Hrvatske završili, već su Koordinaciju prosvjeda transformirali u Mrežu uzajamne pomoći Rijeka (MUP - Rijeka) kroz koju namjeravaju obraniti svoja radna mjesta i zajednice (prvu akciju su održali protiv gazde Taxi Cammea). Ovo je svakako velik uspjeh!



DA, OVO JE TEK POČETAK!
Zašto su ovi prosvjedi važni?
Zato što su ideje solidarnosti, direktne akcije i direktne demokracije prvi put „zakoračale ulicama“ naših gradova.
Zato što su prosvjedi poprimili masovan karakter. Naravno, broj ljudi je još uvijek bio premalen za bilokakve ozbiljne društvene promjene, no nitko ne može poreći kako prizori s Vukovarske ulice u Zagrebu nisu bili nadahnjujući sami po sebi. Glupo je očekivati da će se stvari u društvu radikalno promijeniti kada prvi put ovako zajedno izađemo. Radnička klasa se u Grčkoj bori već godinama, i svakom borbom idu korak po korak prema cilju. Tako ćemo i mi, jer prije svega potrebno je izgraditi borbeni i odlučni duh!

Da, ovo je tek početak – početak borbe. Ovo je bila samo jedna bitka u kojoj smo zajedno na ulicama uspjeli zastrašiti vladajuće elite, ali jednako tako nismo uspjeli zbog nepostojanja masovne revolucionarne organizacije radničke klase, zbog nepostojanja revolucionarnog sindikata koji bi borbu prenio na radna mjesta – koji bi stvari radikalizirao. 

Španjolski revolucionar Durruti je jednom prilikom rekao: „Novi svijet nosimo u našim srcima. On raste svakog trena“. Upravo je to naša završna poruka svim čitateljima. Svakom borbom sve više jačamo i sve smo bliži cilju, jer svaka borba nam pokazuje gdje smo pogriješili i što moramo popraviti, poput malog djeteta koje uči hodati. No, isto tako, svaka borba nas očvršćuje i sve nam jasnije pokazuje kako postoji samo jedna alternativa postojećem društvu – ono besklasno.

petak, 22. travnja 2011.

Koordinacija prosvjeda Rijeka -> Mreža uzajamne pomoći

Koordinacije prosvjeda Rijeka se na sastanku održanom 18.4.2011. transformirala u Mrežu uzajamne pomoći - Rijeka:

Mreža uzajamne pomoći – Rijeka (ex Koordinacija prosvjeda Rijeka) neformalna je grupa radnika, nezaposlenih, studenata, školaraca i umirovljenika. Unutrašnje funkcioniranje grupe odvija se na direktnodemokratskim - ravnopravnim osnovama, odnosno, svaki sudionik ima pravo slobodno predlagati, raspravljati i glasovati o pitanjima koja se tiču rada grupe.

MUP – Rijeka će kroz javne kampanje, prosvjede i ostale direktne akcije ukazivati na kršenja radničkih i ljudskih prava u Rijeci i okolici, te iste pokušati riješiti kolektivnom solidarnošću i pomoći. Uz ukazivanja na kršenja prava, grupa će pokušati kroz solidarne doprinose i volontiranja pozitivno utjecati i na egzistencijalne probleme sudionika grupe i šire.

MUP – Rijeka se neće zadržati na „liječenju simptoma“, već će aktivno ukazivati na nejednaku raspodjelu društvenih dobara i političke moći, te na sprječavanje slobodnog protoka svih informacija i na sprječavanje slobodnog pristupa sredstvima za proizvodnju. Odnosno, grupa će se zalagati za slobodan pristup svim društvenim dobrima, informacijama i sredstvima za proizvodnju, te za direktnu demokraciju kao alternativu centraliziranju političke moći.


Prva akcija MUP-a (20.4.2011.):



Prosvjednici ispred Cammea skandirali »Kosta, lopove«


RIJEKA Prosvjednici koji su u ritmu srijeda-subota posljednjih tjedana demonstrirali ulicama centra Rijeke, jučer su za svoj cilj imali sjedište tvrtke Taxi Cammeo u Mihanovićevoj ulici na Krimeji. Njih dvadesetak, uobičajeno opremljenih hrvatskim zastavama i crveno-crnim anarhosindikalističkim barjacima, zaustavili su se ispred ograde koja okružuje parkiralište i prostorije Cammea oko 19 sati i tamo boravili 15-ak minuta.
    – Ovo je podrška sadašnjim i bivšim radnicima ove firme, kao i svim radnicima koji ne žele raditi kao vi i traže svoja prava, rekao je jedan od prosvjednika, nakon čega su ostali zaredali pitanjima upućenima radnicima Cammea, nekolicina kojih je nervozno šetala parkiralištem.
    – Da li vaš šef još krade? Na koliko ste prijavljeni? Kolika vam je plaća? Strah je među vama, ali mi vam dajemo podršku, dobacivali su pojedinci. Na kraju prosvjeda uslijedio je skandiranje »Kosta, lopove«, upućeno vlasniku Cammea Kosti Minovskom, koji, prema tvrdnjama bivših radnika ove tvrtke, krši radnička prava svojih vozača i ponaša se prema njima kao prema robovima.  
    Ovo je bila posljednja akcija Koordinacije prosvjeda Rijeka koja će se transformirati u Mrežu uzajamne pomoći (MUP), s ciljem da se umjesto prosvjeda po ulicama ciljano »posjećuju« tvrtke za koje je skupljeno dovoljno informacija da ne poštuju prava radnika.
I. BALEN


srijeda, 20. travnja 2011.

Incidenti s policijom (16. i 19.04.2011.)

Antivladin prosvjed, Rijeka, 16.04.2011. – incident s policijom Prvi – uhićenje prosvjednika D.O. zbog „vrijeđanja službene osobe“

KRONOLOGIJA DOGAĐAJA

-     mirni prosvjedi traju već više od mjesec dana (od 02.03.2011.) – bez incidenata, ali policiji smo „već dosadni i idemo im na živce“, kako je rečeno jednom svjedoku kasnije u policijskom postaji na ispitivanju koje se ticalo 'vrijeđanja službene osobe'

-         prosvjed počeo u 18:00 sati ispred hotela Continental

-         nakon više od sat vremena policijske verbalne i fizičke provokacije prosvjednika (guranje, prijetnje, vikanje, agresivna verbalna komunikacija…), jedan od prosvjednika kojemu je policijski službenik izričito rekao :"ja tebi prijetim", odgovara 'vrijeđanjem službene policijske osobe' - „Previše vam se sjaji značka“

-         na to policajac nakon prosvjeda šalje kolege u civilu koji zaustavljaju prosvjednika, ali s napomenom da je to zbog toga što mu pas ne nosi brnjicu. Pas koji je do sad bio u prosvjedima, i koji nije „opasna pasmina“, koja po zakonu mora imati brnjicu, niti je do sad pokazivao znakove agresije. Nakon toga se prosvjednik vraća na Kont kako bi upitao broj značke dotičnog policijskog službenika koji se nije ponašao primjereno funkciji koju obavlja. Policijski službenik odbio je dati broj značke te verbalno napao prosvjednika galameći i prijeteći kako će ga privesti

-         prosvjednik i dva svjedoka dobrovoljno odlaze u 3. policijsku postaju u cca. 20:30 (nakon prosvjedne povorke)

-         20-30 prosvjednika odlazi ispred 3. policijske postaje kako bi iskazali podršku i solidarnost pritvorenim prosvjednicima, pri čemu ih policija pokušava fizički spriječiti odguravanjem i sprječavanjem slobode kretanja (na pješačkom prijelazu), te prijetili nepoznatim dugoročnim posljedicama koje će, navodno, prosvjednici pretrpjeti zbog pružanja podrške pritvorenom prosvjedniku

-         Okupljeni ispred policijske postaje pozivaju odvjetnika, koji optuženog prosvjednika zastupa bez naknade

-         Nakon cca. 2 sata svjedoci izlaze iz policijske postaje, a optuženi ostaje u pritvoru do slijedećeg dana (17.04.2011.), do cca. 13:00 sati (16 sati proveo u pritvoru), kada započinje obrana na Prekršajnom sudu u Rijeci

-         10-15 prosvjednika ponovo se okuplja i iskazuje podršku i solidarnost prema privedenom prosvjedniku ispred Prekršajnog suda

-         U cca. 14:30 optuženi prosvjednik napušta Prekršajni sud i sa slobode se nastavlja braniti

Nastavak policijske represije, 19.04.2011.

-    U ranim jutarnjim satima, policijski službenici 3. policijske postaje pojavljuju se na vratima prosvjednika koji su pružili potporu (16.04.2011.) pritvorenom prosvjedniku, kako bi uručili poziv na obavijesni razgovor zbog kršenja zakona o javnom okupljanju

nedjelja, 17. travnja 2011.

Prijedlog djelovanja protiv policijske represije

PRIJEDLOG ZA DJELOVANJE PROTIV POLICIJSKE REPRESIJE U SLUČAJU PRIVOĐENJA PROSVJEDNIKA

 
1) Otići ispred policijske postaje u koju su prosvjednici privedeni radi iskazivanja podrške i solidarnosti s pritvorenima i radi stvaranja javnog pritiska

2) Kontaktirati obitelj i prijatelje pritvorenih

3) Pozvati medije radi protoka informacija prema javnosti koja nije prisutna / sami dokumentirajte sve (fotoaparat, kamera, mobitel), "dokumentiranje" je još jedan od načina "prisiljavanja" policije da bude krajnje korektna

4) Pozvati odvjetnika, po mogućnosti koji će pritvorene zastupati bez naknade

5) Otići ispred suda gdje se odvija obrana/suđenje pritvorenima radi iskazivanja podrške i solidarnosti i radi stvaranja javnog pritiska

6) Ustrajati na transparentnosti cijelog procesa


Na ovakav način smanjuje se mogućnost daljnje represije i manipulacije od strane policije, pritvoreni se ne osjećaju izoliranima što i je cilj pritvaranja, javnost je upoznata sa svime i može u bilo kojem trenutku reagirati na bilo kakve nepravilnosti u „procesu“.

srijeda, 13. travnja 2011.

Moć kvari i najbolje (Mihail Bakunjin 1867.)


Moć kvari i najbolje

Mihail Bakunjin (1867.)

 

 

Država nije ništa drugo do regulirane i sistematizirane dominacije i iskorištavanja. Pokušat ćemo to pokazati ispitivanjem posljedica upravljanja masama ljudi od strane manjine, na početku inteligentne i posvećene kao u, ako hoćete, idealnoj Državi, zasnovanoj na slobodnom ugovoru.

Pretpostavimo da se upravljanje prepusti samo najboljim građanima. Na početku ovi građani su povlašteni ne po pravu, već po činjenicama. Izabrani su od ljudi zato što su najinteligentniji, najpametniji, najmudriji i najhrabriji i najposvećeniji. Izabrani iz mase građana, koji se svi smatraju jednakima, još ne formiraju posebnu klasu, već grupu osoba povlaštenih jedino od prirode i zbog tog razloga od ljudi izdvojeni za izbore. Njihov broj je neophodno vrlo ograničen, zato što je u svim vremenima i zemljama broj ljudi obdaren kvalitetama tako vrijednim da oni automatski ulijevaju jednoglasno poštovanje nacije, kako nas iskustvo uči, vrlo mali. Zato, bojeći se pogrešnog izbora, ljudi će uvijek biti prisiljeni birati svoje vladare iz ove skupine.

Sada je društvo podijeljeno u dvije kategorije, da još ne kažemo klase, od kojih je jedna sastavljena od ogromne većine građana, dobrovoljno podčinjenih vlasti svojih izabranih vođa, a druga, sastavljena od malog broja prirodom obdarenih, kao takvih prepoznatih i prihvaćenih od mase ljudi, i od njih zaduženih da im upravljaju. Zavisni od narodnih izbora, oni su prvo izdvojeni iz mase građana jedino po svojim kvalitetama koje ih preporučuju njihovom izboru i prirodno su, najposvećeniji i najkorisniji od svih. Oni još ne pretpostavljaju za sebe bilo kakve privilegije, bilo kakva prava, osim onih izvrsnih, dok god to ljudi žele, posebnih funkcija za koje su zaduženi. Za ostalo, njihovim načinom života, uvjetima i sredstvima njihovog postojanja, oni se ne odvajaju na bilo koji način od drugih, tako da savršena jednakost nastavlja vladati među svima. Može li se ova jednakost zadugo održati? Mi tvrdimo da ne može i ništa nije lakše za dokazati.

Ništa nije opasnije za čovjekov osobni moral od navike zapovijedanja. Najbolji čovjek, najinteligentniji, bez interesa, velikodušan, čist, bit će nepogrešivo i trajno iskvaren u ovakvoj razmjeni. Dva osjećaja nerazdvojna od moći nikada nisu doživjela neuspjeh u stvaranju ovakve demoralizacije; ona su: preziranje masa i precjenjivanje vlastitih zasluga.

"Mase" kaže čovjek sebi, "prepoznajući svoju nesposobnost da same upravljaju, izabrale su mene za svog vođu. Tim činom one su javno proglasile svoju inferiornost i moju superiornost. Među ovom gomilom ljudi, teško prepoznajući nekoga jednakog meni, ja sam bez njih sposoban za upravljanje društvenim problemima. Ljudi me trebaju; ne mogu bez moje usluge, dok se ja, naprotiv, mogu sam dobro snaći; oni, mi zato, moraju biti poslušni zbog svoje sigurnosti, i pokroviteljski im služeći, ja im činim uslugu.

Nema li nečeg u svemu ovome što tjera čovjeka da izgubi svoju glavu i svoje srce također, i da postane lud od ponosa? Tako je to, moć i navika zapovijedanja postaju čak i za najinteligentnije i najmoralnije ljude, izvor zabludjelosti, intelektualne i moralne.

petak, 8. travnja 2011.

Načini nenasilne borbe i uvjeravanja (198. metoda)

NAČINI NENASILNE BORBE I UVJERAVANJA

Formalni izvještaji
1. Javni govori
2. Pisma podrške ili protivljenja
3. Objave od strane organizacija i institucija
4. Potpisane javne izjave
5. Objave osude i namjere
6. Grupne ili masovne peticije

Komunikacija sa širom javnosti
7. Slogani, karikature i simboli
8. Transparenti, plakati i vizuelna komunikacija
9. Leci, brošure i knjige
10. Novine i časopisi
11. Snimci, radio i televizija
12. Natpisi na nebu (avionom) i zemlji

Grupno djelovanje
13. Delegacije
14. Podrugljive nagrade
15. Grupno lobiranje
16. Demonstracije (Provociranje štrajkbrejkera)
17. Podrugljivi izbori

Simbolični javni istupi
18. Isticanje zastava i simboličnih boja
19. Nošenje simbola
20. Molitva i poštovanje
21. Distribucija simboličnih predmeta
22. Protestno obnaživanje
23. Uništavanje vlastite imovine
24. Simbolična svjetla
25. Isticanje portreta
26. Boja kao protest (grafiti, bojenje tijela…)
27. Novi znakovi i imena
28. Simbolični zvuci
29. Simbolički prigovor
30. Nepristojne geste

Pritisci na pojedince
31. „Proganjanje“ službenih lica
32. Ismijavanje službenih lica
33. Bratimljenje
34. Nadzor

Drama i muzika
35. Komični komadi
36. Izvođenja predstava i muzike
37. Pjevanje

Procesije
38. Marševi
39. Parade
40. Vjerske procesije
41. Hodočašća
42. Moto-procesije

Odavanje počasti
43. Politička žalost
44. Lažne sahrane
45. Demonstrativne sahrane
46. Odavanje počasti na grobovima

Javna okupljanja
47. Okupljanja u svrhu protesta i podrške
48. Protestna okupljanja
49. Tajni protestni sastanci
50. Javne tribine

Odbijanje i odricanje
51. Štrajkovi
52. Šutnja
53. Odricanje počasti
54. Odbijanje ponude

METODE DRUŠTVENE NEPOSLUŠNOSTI

Ostrakizam
55. Društveni bojkot
56. Selektivni društveni bojkot
57. Lizistratska neaktivnost
58. Ekskomunikacija
59. Zabrana

Opstrukcija društvenih događaja, običaja i institucija
60. Prekid društvenih i sportskih aktivnosti
61. Bojkot društvenih poslova
62. Studentski štrajk
63. Društvena neposlušnost
64. Povlačenje iz društvenih institucija

Povlačenje iz društva
65. Ostanak u kući
66. Potpuna opstrukcija pojedinca
67. „Bijeg“ radnika
68. Skrivanje
69. Kolektivni nestanak
70. Protestna emigracija

METODE EKONOMSKE OPSTRUKCIJE: (1) BOJKOT EKONOMIJE

Akcije potrošača
71. Potrošački bojkot
72. Nekonzumacija bojkotiranih proizvoda
73. Politika umjerenosti
74. Kašnjenje sa najamninom
75. Odbijanje plaćanja najamnine
76. Nacionalni potrošački bojkot
77. Međunarodni potrošački bojkot

Akcije radnika i proizvođača
78. Radnički bojkot
79. Proizvođački bojkot

Akcije posrednika
80. Bojkot dobavljača i dostavljača

Akcije vlasnika i menadžmenta
81. Trgovački bojkot
82. Odbijanje prepuštanja ili prodaje imovine
83. Zatvaranje radnih prostorija
84. Odbijanje industrijske podrške
85. Opći štrajk trgovaca

Akcije nosilaca finansijskih resursa
86. Povlačenje bankovnih depozita
87. Odbijanje plaćanja naknada, taksi i poreza
88. Odbijanje plaćanja dugova ili kamata
89. Prekid finansiranja i kreditiranja
90. Odbijanje primanja prihoda
91. Odbijanje primanja Vladinog novca

Akcije vlade
92. Domaći embargo
93. Crna lista trgovaca
94. Embargo međunarodnih prodavača
95. Embargo međunarodnih kupaca
96. Embargo međunarodnih trgovaca

METODE EKONOMSKE OPSTRUKCIJE: (2) ŠTRAJK

Simbolički štrajkovi
97. Protestni štrajk
98. Iznenadni štrajk

Poljoprivredni štrajkovi
99. Štrajk seljaka
100. Štrajk radnika u poljoprivredi

Štrajkovi po posebnim grupama
101. Štrajk grupe radnika
102. Zatvorenički štrajk
103. Štrajk zanatlija
104. Štrajk stručnjaka

Obični industrijski štrajkovi
105. Štrajk establišmenta
106. Industrijski štrajk
107. Štrajk podrške

Ograničeni štrajkovi
108. Detaljni štrajk
109. Bumper štrajk (štrajk sindikata u samo jednoj firmi/industriji u jednom trenutku)
110. Štrajk usporavanjem
111. Štrajk radom po pravilima
112. Prijavljivanje bolovanja
113. Štrajk ostavkom
114. Ograničeni štrajk
115. Selektivni štrajk

METODE POLITIČKE OPSTRUKCIJE

Nepriznavanje autoriteta
120. Uskraćivanje ili opoziv odanosti
121. Uskraćivanje javne podrške
122. Literatura i govori koji zagovaraju otpor

Odbijanje suradnje građana s državom
123. Bojkot zakonodavnih tijela
124. Bojkot izbora
125. Bojkot državnih angažmana i radnih pozicija
126. Bojkot državnih službi, agencija i drugih tijela
127. Povlačenje iz državnih obrazovnih institucija
128. Bojkot organizacija koje podupire država
129. Odbijanje podrške državnim službenicima
Štrajkovi posebnih grupa
130. Uklanjanje vlastitih znakova (npr. navigacijskih znakova na cesti) i oznaka mjestâ
131. Odbijanje priznavanja imenovanih službenika
132. Odbijanje raspuštanja postojećih institucija


Građanske alternative poslušnosti
133. Bezvoljna i spora suradnja
134. Neposluh u odsustvu direktnog nadzora
135. Javni neposluh
136. Prikriveni neposluh
137. Odbijanje raspuštanja skupa ili sastanka
138. Sjedenje na radnom mjestu (sjedaljka)
139. Opstrukcija regrutacije i deportacije
140. Skrivanje, bijeg i lažni identitet
141. Građanski neposluh kod „nelegitimnih“ zakona

Akcije državnih zaposlenika
142. Selektivno odbijanje pomoći od strane asistenata u državnim ustanovama
143. Blokiranje linija komandiranja i informiranja
144. Odugovlačenje i opstrukcija
145. Općta opstrukcija administracije
146. Opstrukcija pravosuđa
147. Namjerna neefikasnost i selektivna opstrukcija snaga reda
148. Pobuna

Unutrašnje akcije vlade
149. Kvazi pravna izbjegavanja i kašnjenja
150. Odbijanje suradnje od strane konstitutivnih jedinica vlasti
Međunarodne akcije vlade
151. Promjene u diplomatskim i drugim predstavništvima
152. Odgode i otkazivanja diplomatskih događaja
153. Uskraćivanje diplomatskih priznanja
154. Prekid diplomatskih odnosa
155. Povlačenje iz međunarodnih organizacija
156. Odbijanje članstva u međunarodnim tijelima
157. Isključenje iz međunarodnih organizacija

METODE NENASILNE INTERVENCIJE

Psihološka intervencija
158. Javno izlaganje (nago)
159. Gladovanje
a) Gladovanje kao moralni pritisak
b) Štrajk glađu (NE VALJA - LINK)
c) Gladovanje kao vid nenasilnog otpora (Satyagraha gladovanje)
160. Kontrasuđenje
161. Nenasilno uznemiravanje

Fizička intervencija
162. Sjedenje (Sit-in)
163. Stajanje
164. Vožnja (obično bicikla)
165. Šetnja
166. Okupljanja
167. Molitva
168. Nenasilna racija
169. Nenasilni zračni napad (leci, hrana)
170. Nenasilna invazija
171. Nenasilni uzvici
172. Nenasilna opstrukcija
173. Nenasilna okupacija  

Socijalna intervencija
174. Uspostavljanje novih socijalnih standarda
175. Preopterećenje objekata
176. Stajanje sa transparentima
177. Govori
178. Gerilski teatar
179. Alternativne socijalne institucije
180. Alternativni komunikacijski sistem

Ekonomska intervencija
181. Kontraštrajk
182. Štrajk na radnom mjestu
183. Nenasilno oduzimanje zemljišta
184. Protivljenje blokadi
185. Politički motivisano falsifikovanje
186. Onemogućavanje nabavke
187. Oduzimanje imovine
188. Uvoz ili prodaja ispod tržišne cijene (Damping)
189. Selektivna financijska podrška
190. Alternativna tržišta
191. Alternativni transportni sistemi
192. Alternativne ekonomske institucije


Politička intervencija
193. Preopterećenje administrativnog sistema
194. Otkrivanje identiteta tajnih agenata
195. Traženje zatvaranja/utamničenja
196. Građanski neposluh i „neutralni“ zakoni
197. Rad bez suradnje
198. Dvostruki suverenitet i paralelne vlasti

subota, 2. travnja 2011.

Koordinacija prosvjeda Rijeka nije raspuštena

Svakako se moramo osvrnuti na članak:

http://www.rijekadanas.com/raspustena-koordinacija-prosvjeda-rijeka/

u kojem se navodi kako je Koordinacija prosvjeda Rijeka raspuštena, jer se nije mogao naći zajednički jezik, na što možemo odgovoriti da zajedničkog jezika sa stranačkim ljudima nema niti će biti.

Građani Hrvatske vrlo dobro znaju da inzistiranjem na rušenju Vlade, ne istićući nikakvu alternativu - dozvoljavamo SDP-u i njihovim satelitima da još lakše dođu na vlast, što nam svakako nije u interesu, također, dozvoljavamo da se naš trud iskoristi kao odskočna daska za razne politikante.

Zato nanovo i nanovo ističemo, naša alternativa je stvaranje kulture otpora i solidarnosti, inzistiranje na prakticiranju neposredne demokracije, referendumima i na organiziranju svih obespravljenih na ravnopravnim osnovama, bilo na radnim mjestima ili u lokalnim zajednicama. Naša alternativa je aktivan narod koji može utjecati na politiku bez obzira tko bio na vlasti i bilo vlasti (sabor, Vlada) ili ne. Za prava se moramo izboriti, nitko nam ih neće pokloniti.

Vidimo se na prosvjedima svake srijede i subote u 18h!


Službeni facebook profil Koordinacije prosvjeda Rijeka
E-mail: koordinacija.prosvjeda.ri@gmail.com
Kontakt mob.: 095/585-9664